Meša Selimović citati
-
Nešto nije u redu sa mnom i sa svijetom, ili je u redu sa mnom i sa svijetom, ali ne možemo vezu da uspostavimo nikakvu.
-
Usamljen među grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.
-
Najgore je što čovjek, zbog jedne sitne greške, počne da ih niže, kao đerdan.
-
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
-
Duša može često da održi tijelo, ali tijelo dušu nikad; ona posrće i gubi se sama.
-
Ima ljudi, mada su retki, kojima ni bol ni misao ne unište vedrinu i jednostavnost. Čak ih učine boljim.
-
Svijetom bi trebalo da vladaju ljudi koji znaju da uživaju, u svemu. Svima bi bilo dobro.
-
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
-
Leto se hladilo, a mi smo se krili mrakom, ne želeći da iko sazna koliko smo postali potrebni jedno drugome. A svi su znali.Voleću je, i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno?Volećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.
-
Pošten sam koliko mogu, nikome ne želim suviše zla, htio bih da ljude više volim nego sto ih žalim, molim se svojoj sreći da mimo mene prođe ono što me se ne tiče...
-
I sve pomalo liči na onu nekadašnju noć, izdvojenu od drugih, obilježenu tajnom. Sve je opet bilo, a opet liči na san, ni na čemu ne mogu da se zaustavim jer ništa ne znam, a držim se sjećanja,uporno. Nijednog putokaza nemam za traženje i zadovoljavam se onim što je bilo,od toga je u meni ostao pun osjećaj, neistrošen i nezadovoljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogućnost izvan onoga što se obično dešava.
-
Sve zbunjuju te male stvari sa ljubavlju, ali u stvarnosti, ljubav je jedina stvar u svetu koja odbija sve zlo i koja te uvek iznova učini da se osećaš dobro.
-
Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvijek sve odgađamo, kao u strahu od rješenja. Ovako je mogućnost, cvjetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama.
-
A kad predjemo tu granicu, naći cemo se na čvrstom tlu tačno određenog odnosa i obaveza kojih se bojim. Samo ona i ja, u uskom kavezu moguće ali nedovoljne nježnosti, omeđeni sobom i osjećanjima koja bi se mogla zaviti, ili koja bismo pokazivali da ne bude sasvim mučno. Samo ona i ja, bez svjetla, bez neomeđenih širina, koje nas draže kao mogućnost.
-
I ne znam šta je jače, šta je važnije, i zato se ispitujemo i čekamo. Bez ikakve logike, dirnut sam što osjećam da sam joj potreban i sto me gleda drukčije nego ikoga drugog, a baš toga se bojim. Žao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo vjerovatno. Užasavaju me obaveze, mogle bi da budu mučne, a privlači me što ih ona nudi. To rađa nadmoćnost, koja može da bude surova, ali i velikodušna: čuvam se i jednog i drugog.
-
Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.
-
Dvije lubenice pod jedno pazuho ne možes staviti, dva dobra teško možes sastaviti.
-
Ali ponekad, ne tako često, kad mi se zgadi laž, onda govorim istinu. Crno je, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Utjeha je samo što će oni koji budu posle nas živjeli, preturiti preko glave još teža vremena, i pominjati naše dane kao srećne.
-
Vatra je besmislena i uništavajuca, kao i mržnja.
-
Muškarci su uobraženi i pokvareni, a žena ima mnogo više poštenih nego nepoštenih.
