Lađarska serenada

Đorđe Balašević

Da od silnih briga Bog posustane
pa me zamoli da ga odmenim
ne bi bilo lepo da mu dok ne ustane
svet na bolje promenim.

Ipak, kad već držim žezlo čudesno
zavar'o bih trag gromom plamenim
a dotle bih reku skren'o malko udesno
starim drumom kamenim.

Pa da kroz moj salaš lađe prolaze
i od djerma jos stanu trubiti
da ti bar s basamka gledam obraze
kad ih ne smem ljubiti.

Pa da me u sluzbu sam car pri'vati
teget mundir knap, dugmad dukati
da se kad medaljon kreneš pokazivati
nemaš čime brukati.

Pa da i tvoj baba podavije rep
i da drugi list pocne listati
jel'te, gospon-matroz, može l' ovaj šlep
pod vaš oraj pristati.

Malen je sobičak srce bekrije
jednu jedinu moze primiti
al' bez brige, sve da santa nebo prekrije
imaš di prezimiti.

Sad utuli fenjer, sakri šibicu
mesečev ću prah tek da istrunim
da u mraku lovim zlatnu ribicu
da joj želju ispunim.