Mudre misli i citati 5
-
Obećala je da će doći ako bude lepo vreme. Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama. Svim poštarima svim pesnicima a naročito sebi. Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima. Bojao sam se da preko noći ne izbije rat, jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak...
Matija Bećković
-
Nije nju prijatelju zabolelo to što ne može biti srećna sa drugim. Nju je zabolelo to što ne može biti srećna sa tobom.
Đorđe Balašević
-
I uvek ostaje ona osoba koje ćeš ostati željan celog života i onaj strah dok brojiš pobede i poraze. Nekim pričama o ljubavi, uvek fale poslednje stranice.
Đorđe Balašević
-
Čudne su te emocije. Otkriješ kutak u sebi za koji nisi ni znao da postoji i još shvatiš da je tamo neko danima, mesecima, godinama spavao, a nije plaćao stanarinu.
Đorđe Balašević
-
Mogla je ona bez njega. Itekako je mogla. Odlično je glumila hladnokrvnost, pred svima se trudila biti ravnodušna, iako se u njoj nešto preokrene svaki put kad ga neko spomene.
Đorđe Balašević
-
Pravog muškarca, s kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kao treba, da znate čiji ste.
Đorđe Balašević
-
A ja sam pokušavao da parališem taj mišić u obrazu. Taj glupi klovnovski osmeh, dok ne odšeta ulicom u neki svoj, meni nepoznat život, jedina žena kojoj sam ikada pripadao ..
Đorđe Balašević
-
Ljubav nosi dolamu od vilinskog prediva i možda ne pobeđuje al' je zato nepobediva.
Đorđe Balašević
-
Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude.
Đorđe Balašević
-
Ljubav nema godina, ona se uvek rađa.
Blez Paskal
-
Računao sam da ću se vremenom već zaljubiti u nju, a da neću ni primetiti. Ali ovih dana sam saznao da ne možeš a da ne primetiš kad se zaljubiš. O, primetiš. Primetiš, još kako.
Đorđe Balašević
-
Znaš prijatelju, ja sam nju voleo. Ono mislim, baš voleo. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al' sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto. Baš njoj sam najviše boli nanosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je terao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bežao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sledećem dokazao da sam đubre.
Đorđe Balašević
-
Ne možete napraviti revoluciju u svilenim rukavicama.
Josif Staljin
-
Ko ima sreće u kartama, nema je u ljubavi. Da, a ko nema sreće u ljubavi, nema je ni u čemu.
Đorđe Balašević
-
A ona. Ona je prihvatila svaki deo mene i nikada nije trazila da se menjam. A promenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao šta osećam. Nije tražila da je držim kao kap vode na dlanu. Činjenica da je volim bila joj je sasvim dovoljna.
Đorđe Balašević
-
Čekati na nedočekano, nadati se u beznađu, grliti se bez zagrljaja, ljubiti se bez poljubaca, prožimati se u mislima. I spoznaja da smo tu negde. Tako blizu, a tako daleko.
Đorđe Balašević
-
Znaš, ti i ja se krećemo paralelno jedno pored drugog. Gledamo se, svako iz svog voza. A je li možeš jednom u životu, samo jedan jedini put da zaboraviš sve vagone, vozove, koloseke i da mi pružiš ruku i dozvoliš mi da te grlim do kraja putovanja..
Đorđe Balašević
-
Mi smo se samo rastali. Onako kako se rastaju dvoje koji su se voleli u pogrešno vreme, a uz pogrešno vreme idemo i pogrešni mi. A nismo bili.
Đorđe Balašević
-
Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti. Oni ne poštuju svoje živote, oni pišaju po njima. Ružno izgledaju, ružno govore, ružno hodaju. Pusti im veliku muziku i oni je neće čuti. Većina ljudskih smrti je obična prevara. Ništa tu nije ostalo da umre.
Čarls Bukovski
-
Jedino čisto čulo to je dodir njene i moje ruke. Sve ostalo, uopšte nisu čula.
Miroslav Mika Antić