Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.
—
Patrijarh Pavle
42
6
-
Čovek ne može da bira vreme u kojem će se roditi i živeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja.
-
Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.
-
Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi.
-
Čovek je, pored uma, obdaren i srcem, osećanjem i voljom kao snagom koja može da ostvari ono što um i srce nađu da treba. A osim toja, obdaren je još i slobodom. Čovek može onako kako Bog hoće a može i suprotno. Jer, što kaže naš filozof Koža Knežević, „čovek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se postidi“. Vidite koliki je to ogroman razmak! Gde ćemo se naći, zavisi od nas.
-
Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa „što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima“, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja.
-
Da je i svima nama, kao ljudima i hrišćanima, jasno načelo da „zlo dobra donijeti neće“, da je „krv ljudska hrana naopaka“, stvari bi išle sretnije.
-
Ne prizivajmo Božju pravdu i milost, ako ljudima svih naroda, vera i nevolja ne poželimo ono isto što se i za sebe molimo!
-
Ne branimo se od tuđeg zla, zlom u sebi.
-
Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.
-
Kad se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.