Miroslav Mika Antić citati
-
Usne jedino zato postoje da s nekim podeliš nešto svoje.
-
Bogat sam. Imam oči. Ruke. I pune džepove dobrih reči.
-
Nisam osećao da diram u tuđe ni kada te prvi put videh i poželeh. Oduvek si bila moja više nego što sam ja svoj, i više nego si i sama svoja.
-
Neke stvari mogu mnogo bolje da se osjete nego da se objasne. Ali to ljudi ne znaju, oni vjeruju riječima, to je problem.
Treba više vjerovati svojim srcima nego riječima.
-
Ništa neću da joj kažem, jer neću. Ona je jedna neozbiljna, najobičnija balavica. Mi stariji, mi iz osmog razreda, stavimo ruke u džepove i zviždućemo kroz zube. Baš nas briga za te devojčice.
Ništa neću da joj kažem, jer neću. Ali ako pogleda nekog drugog, postaću najgori đak u školi.
-
Ako mi život krila skrati, i sneg u oku počne da veje, znam, bar se neću pokajati što sam umeo da se smejem.
-
Zamislite tu nesreću kad neko ne ume da bude ono što zaista jeste, i da u tome što jeste bude i svečan i uspravan, nego vam stalno zavidi što ne zna da bude: vi.
-
Najlepsa poezija je trenutak kad nisi svestan pesme. I najlepsi je život kad nisi svestan da živiš, nego misliš da sanjaš.
-
Postoje ljudi koji žive pravolinijski.. Postoje i oni drugi. Čas odlete u nebo. Čas ih polupane dižeš sa zemlje i lepiš.
-
Sve je kao dobijanje radijuma. Moraš dovući mnogo i mnogo tona rude, da bi dobio gram onog što je pravo.
-
Dok svi kukakaju o kojekakvim problemima, ja i dalje verujem, đavo ga odneo, da na svetu ima i lepih stvari. A ima ih. Verujte...
-
Puteva ima trista da se ode iz detinjstva, a samo se retki sete da ostanu večno dete.
-
Malo je bilo, ali ipak kad pogledaš, dosta je sve ono što smo i rekli i prećutali.
-
O, kako ste u zabludi da ništa bez vas nije dovoljno živo. Hajde, ugasite svecu: ono što je u mraku - i dalje traje.