Sav život je umiranje, čim se rodimo započinjemo borbu za opstanak, počevši od malih boginja pa do momenta kad osetimo potrebu da to, šta je bilo “između”, nekom dragom poverimo, ostavimo saznanje.
—
Duško Ttrifunović
23
13
-
Živeti pod nebeskim pravilima možeš na nebu, ali na zemlji moraš da rešavaš konkretne stvari.
-
Nemamo čarobni štapić, al ono što imamo je naše znanje i energija.
-
Ma, uzalud… Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu i svako to odredi kako ume: zanemi tamo gde bi drugi viknuo, nasmeje se gde bi drugi zaplakao, uvredi se tamo gde bi se drugi obradovao… Uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu pre ili kasnije… Pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku, a struja ga odnese presudno dalje, odredi drugo mesto gde će pristati.
-
Nikad ne znaš ko će zasijati kad ti ostaneš u mraku.
-
Sve ima svoje, kad mrzne i vri kad menja boje, kad vene i zri sve ima svoje, početak i kraj tame postoje da bi prizvale sjaj.
-
Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.
-
Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.
-
Šta ne boli - to nije život, što ne prolazi - to nije sreća.
-
Svi pravi životi su lijepi i teški.
-
Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije