Mi smo uvek manje ili više skloni da osudimo one koji mnogo govore, naročito o stvarima koje ih se ne tiču neposredno, čak i da sa prezirom govorimo o tim ljudima kao o brbljivcima i dosadnim pričalicama. A pri tome ne mislimo da ta ljudska, toliko ljudska i tako česta mana ima i svoje dobre strane. Jer, šta bismo mi znali o tuđim dušama i mislima, o drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim sredinama i predelima koje nismo nikad videli niti ćemo imati prilike da ih vidimo, da nema takvih ljudi koji imaju potrebu da usmeno ili pismeno kazuju ono što su vidjeli i čuli, i što su s tim u vezi doživeli ili mislili?
—
Ivo Andrić, Prokleta avlija
2
0
-
Čudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni i jos čudnije, kako nam često baš to malo nedostaje.
-
Ono što je najlepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza.
-
Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.
-
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
-
Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta.
-
Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati.
-
Zarazna je i razorna moć laži.
-
Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.
-
Vrijednost ljepote je u beskrajnoj raznolikosti vidova u kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž.
-
U zemlji mržnje najviše mrze onoga tko ne umije mrziti.