Dođe vreme kada se jednostavno povučeš od svih. Pa i od onih koji ti tako puno znače. Uveriš ih da si odlučio i pustiš ih da budu srećni daleko od tebe.
—
Žarko Laušević
54
2
-
Znam da je to varka, ali život mi je priredio tolike trenutke surove stvarnosti da mi prija malo da sanjam.
-
Odlazi i obriši tugu što je pala kao prašina po tvojim obrazima. Vreme će ti pokazati da se sve dešava sa razlogom, kao i ova noć.
-
Žalim prošlost, nadam se budućnosti, nezadovoljan sam sadašnošću - to je moj život!
-
Svi mi putujemo snovima. Svi smo putnici na autoputu života. Skitnice na kolovozu čežnje. Beskućnici u domu ljubavi. Borci u ratu tuge. Izgubljeni tražimo. Neshvaćeni shvatamo. Nevoljeni volimo. Nesigurni se nadamo. I svi smo isti. I svi smo razliciti.
-
Oni koji duboko vole nikad ne ostare; ako i umru od starosti, umru mladi.
-
Čovek bez karaktera isto je kao jezik bez reči.
-
Šta ti je život danas, ljudi se pretplaćuju na ljubav kao na povoljne telefonske razgovore.
-
Sad bih da sam sam plakao. Smešno zar ne? Umesto da čovek bude srećan, ovako neuplakan, kuka što ne plače. Kako se divno život igra.
-
Nije ovo loše vreme, ovo smo loši mi. Mi smo ti kojima život prolazi voleći pogrešne i gazeći one prave.
-
Jadna je ta tvoja sreća, ako se temelji na mom bolu.