Miroslav Krleža
Rođen je 1893. u Zagrebu, gde je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju. Srednjoškolsko i više obrazovanje dovršio je u domobranskoj kadetskoj školi u Pečuju i vojnoj akademiji u Budimpešti. Još kao učenik gimnazije, Krleža se interesovao za društvena i politička pitanja svoga vremena, i iz tog perioda počinje njegova naklonost prema radničkom pokretu. „Kao nižegimnazijalci“, kaže Krleža, „mi smo zalazili u onu za dobre purgere tako strašnu dvokatnicu u Ilici pedeset i pet, na kojoj se prvoga maja vijao crveni barjak i iz koje je stranka sa tamburaškim zborom išla na prvomajsku proslavu u Pivovaru“. Opšti talas nacionalnog i opštejugoslovenskog raspoloženja uoči oslobodilačkih balkanskih ratova poneo je i mladog Krležu, i on je, kao i pod krovom austro-mađarskih vojnih škola, ubeđeno očekivao nacionalni prevrat koji će ostvariti ideju jugoslovenskog ujedinjenja. Sa takvim osećanjima on je prešao u Srbiju s namerom da kao dobrovoljac stupi u njenu vojsku. Ali srpske vojne vlasti nisu razumele mladog nacionalistu, pa su ga posle hapšenja i mnogih sumnjičenja predale austrijskim vlastima u Zemunu. Osumnjičen, posle toga, da je srpski špijun, Krleža je ponovo uhapšen, lišen čina i, kad je otpočeo Prvi svetski rat, poslat na Istočni front kao običan vojnik. Njegova lična drama, kao i tragični događaji u svetskoj ratnoj katastrofi, razvejali su njegove mladićke iluzije, i on otada pokušava da sudbinu južnoslovenskih naroda sagleda u idealima socijalističke ideologije. Nekada strasni obožavalac „Dušanovih četa“, „belih orlova“ i pijemontske uloge Srbije u ostvarivanju nacionalnog sna i ujedinjenju, postao je pesnik „svete komune“ koja je uz trijumfalnu huku zvona obarala krune i prestole.
Miroslav Krleža je rekao
-
Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj, (…) Danas paseš ko krava nad grobom glupe Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom.
-
Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bede besan ko ugriz krvave kuje.
-
Evropa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi.
-
Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.
-
Reči…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vreme između čoveka i čoveka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.
-
Može se, kad se hoće, ako se hoće tako, da pucaju kosti onima koji tako neće.
-
Ljudska glupost je neizmjerna.
-
Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.
-
Govoriti o starim sramotama uvek je poučno…
-
Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku.
- Svi citati autora »