Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti i po izrazu patnje na licu, kakvo više nikad nisam vidio, niti sam dugo mogao da zaboravim, jer sam tu patnju prouzrokovao. Zbog te žene, jedine koju sam volio u životu, nisam se oženio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje otete, postao sam tvrđi i zatvoreniji prema svakome. Osećao sam se poharan i nisam davao ni drugima ono što nisam mogao dati njoj. Možda sam se svetio sebi i ljudima, nehotice i ne znajući. Boljela me, odsutna. O, zaista, ali je sve bilo kasno. Šteta što moju neistrošenu nježnost nisam dao ma kome-roditeljima, bratu, drugoj ženi. Ali, možda to govorim bez razloga, sad, svodeći račune. Jer i nju sam ostavio i otišao na vojnu, ne žaleci, a požalio sam kad ništa više nisam mogao izmjeniti.
—
Meša Selimović
-
Zaljubiš se jer je to tebi potrebno, a voliš jer je to potrebno nekom drugom.
-
Jedno je kad čezneš za nekim ko je daleko, a sasvim drugo kad čezneš za nekim ko je kraj tebe.
-
I niko više nije bitan, svi su pesak prezren i sitan... pesak ispod nas
-
Ona je Moj Razlog, u stvari, moja mala unikatna dragocenost u zalagaonici ovog ludila...
-
Samo ljudi koje voliš, mogu ti učiniti život nepodnošljivim.
-
Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije
-
Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.
-
Nepomućena sreća u ljubavi, to je ne tražiti od žene vernost.
-
Žene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad one same ne voli, i zato se često predaju i ljudima koji su im inače fizički nemili.
-
Zaljubljeni se danas očajno vole, kao što sutra mogu da se očajnu omrznu: a oni se omrznu bez stvarnog povoda, kao što su se zavoleli bez stvarnog razloga.
