Vinston Čerčil

(30. 11. 1874 - 24. 1. 1965)
O autoru

Kao oficir britanske vojske borio se 1897. - 1898. protiv ustanika na severozapadu Indije, a 1898. pod Kitchenerom, u bici kod Omdurmana (Sudan). Naredne godine napušta vojsku i neuspješno se kandiduje kao član Konzervativne stranke za zastupnika u britanskom parlamentu. Kao ratni dopisnik učestvovao je u burskom ratu kada je (1898.) i zarobljen. Svojim podvizima i dopisima sa ratišta stekao je veliku popularnost na osnovu koje je 1900. izabran za zastupnika Donjeg doma. Četiri godine kasnije priključio se Liberalnoj stranci. U periodu od 1905. - 1908. obnašao je dužnost državnog podsekretara za kolonije, a u periodu 1908. - 1909. bio je ministar trgovine. No, iste godine preuzima dužnost ministra unutrašnjih poslova i na njoj ostaje sve do 1911. godine. Od tada pa sve do 1915. prvi je lord Admiraliteta. Nakon neuspjele dardanelske operacije odlazi na Zapadni front kao zapovjednik bataljona. Dvije godine kasnije, 1917. ponovo preuzima ministarsku dužnost kao ministar za municiju. Već naredne godine (1918.) postaje ministar rata i avijacije. Na tom mjestu ostaje sve do 1921. godine. Od tada pa do 1922. ministar je kolonija.

U vrijeme Oktobarske revolucije uporni je zagovornik intervencije protiv Sovjetske Rusije i jedan od glavnih organizatora intervencije. Neuspjeh i visoka cijena tog eksperimenta potakli su Lloyd Georgea da ga premjesti na čelo ministarstva kolonija (1921. - 1922.). Godine 1924. iz Liberalne stranke prelazi u Konzervativnu stranku i iste godine postaje ministar finansija. Na toj dužnosti ostaje sve do 1929. godine. Po dolasku Hitlera na vlast u Njemačkoj Churchill opominje Britaniju i poziva je da se što prije i što jače naoruža. Oštro osuđuje vladinu politiku popuštanja Hitleru, a Minhenski sporazum naziva porazom bez rata. Zalagao se za beskompromisni stav spram Hitlera kao jedini način na koji ga se može obuzdati. Nakon što je Britanija objavila rat Njemačkoj (3. septembra 1939.) ulazi u Chamberlainovu vladu kao prvi lord Admiraliteta. U najtežim danima za Britaniju - nakon Savezničkog sloma u Norveškoj (10. maja 1940.) i poslije pada Francuske postao je predsjednik britanske vlade i vođa Konzervativne stranke. U sudbonosnim trenucima kada je Velika Britanija sama stajala nasuprot nacističkoj Njemačkoj Churchillove riječi zadivile su čitav svijet:

"... Nikada nećemo malaksati ni popustiti. Ići ćemo do kraja ma kakva cijena bila; borićemo se na plažama; borićemo se na poljima i na ulicama; borićemo se u brdima; nikada se nećemo predati."

Tada je proklamirao i svoju parolu: "Svaki čovjek i svaka država koji idu s Hitlerom naši su neprijatelji", i već 22. juna 1941. nudi savez napadnutom SSSR-u. U skladu sa svojim gledištem da rat vode državnici i političari, a ne vojnici, bio je tvorac mnogih strateških poduhvata u 2. svjetskom ratu. Za vrijeme rata blisko je sarađivao sa američkim predsjednikom Rooseveltom s kojim je potpisao Atlansku povelju (začetak Ujedinjenih naroda) i Zakon o zajmu i najmu, zahvaljujući kojem su Britanci primali američku vojnu pomoć. Na parlamentarnim izborima 1945. pobjedu odnosi Laburistička stranka. Ali na izborima 1951. laburisti gube vlast i u oktobru iste godine Konzervatinva stranka ponovo preuzima vlast. Godine 1953. Churchill dobija Nobelovu nagradu za književnost, a u aprilu 1955. povlači se i mjesto ustupa najbližem saradniku Anthony Robert Edenu.

Vinston Čerčil je rekao