Od klikera do dilbera

Dobrica Erić

Briše vetar preko njiva
pokisoše suncokreti.

Šta se ovo sa mnom zbiva
kuda ovo vreme leti?

Do juče sam jeo med i
džambasio svoga ata

a danas mi jedan bledi
nevaljalko kaže - tata

Posmatram to lice, slično
mom licu, i pege brojim

pa mi nesto neobično
ko da sam pred sobom stojim.

Rekoše mi: Rasti, rasti
od klikera do dilbera

A ko je sad taj vižljasti
klinac sto me gleda s cera?

Do juče sam skako s panja
u rečicu brzotoku

a danas već moj Sin sanja
vodenicu na potoku.

Družimo se mi već dugo
prikrivamo svoje tajne

i krademo jedan drugom
snove nezne i beskrajne.

Rekoše mi: Rasti, rasti
da dohvatis divna čuda

Ko je sad taj vragolasti
dečak što me gleda s duda?

Do juče sam igro uje
i bio lak kao lasta.

Danas moj Sin zadirkuje
devojčurke oko plasta.

Jedan drugog pogledamo
zavidljivi oba malo

kao da se ogledamo
nad vilinskim ogledalom.

Rekoše mi: Rasti, rasti
dočepaj se snage muške

Ko je sad taj crnpurasti
momčić što me gleda s kruške?

Do juče sam bio momak
dizo kule u oblaku.

Danas moj Sin diže oblak
prašinčine po sokaku.

Zar porastoh ovoliki
strah me već pred sobom hvata

da bi me taj bledoliki
deran drsko zvao - tata

Koškamo se, mada znamo
reči nezne kao trave

i potajno potkradamo
jedan drugom snove plave.