Od klikera do dilbera
Dobrica Erić
Briše vetar preko njiva
pokisoše suncokreti.
Šta se ovo sa mnom zbiva
kuda ovo vreme leti?
Do juče sam jeo med i
džambasio svoga ata
a danas mi jedan bledi
nevaljalko kaže - tata
Posmatram to lice, slično
mom licu, i pege brojim
pa mi nesto neobično
ko da sam pred sobom stojim.
Rekoše mi: Rasti, rasti
od klikera do dilbera
A ko je sad taj vižljasti
klinac sto me gleda s cera?
Do juče sam skako s panja
u rečicu brzotoku
a danas već moj Sin sanja
vodenicu na potoku.
Družimo se mi već dugo
prikrivamo svoje tajne
i krademo jedan drugom
snove nezne i beskrajne.
Rekoše mi: Rasti, rasti
da dohvatis divna čuda
Ko je sad taj vragolasti
dečak što me gleda s duda?
Do juče sam igro uje
i bio lak kao lasta.
Danas moj Sin zadirkuje
devojčurke oko plasta.
Jedan drugog pogledamo
zavidljivi oba malo
kao da se ogledamo
nad vilinskim ogledalom.
Rekoše mi: Rasti, rasti
dočepaj se snage muške
Ko je sad taj crnpurasti
momčić što me gleda s kruške?
Do juče sam bio momak
dizo kule u oblaku.
Danas moj Sin diže oblak
prašinčine po sokaku.
Zar porastoh ovoliki
strah me već pred sobom hvata
da bi me taj bledoliki
deran drsko zvao - tata
Koškamo se, mada znamo
reči nezne kao trave
i potajno potkradamo
jedan drugom snove plave.