Jednom su sadili lipu

Đorđe Balašević

Jednom su sadili lipu
stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan,
bio sam nov u tom stripu
komšijin mali kog su pustili da gleda.
Stari nestorov, potpalivši korov, tad reče mi
ti si mlad,
ti ćeš dospeti za taj hlad.

Jednom sam voleo zbilja
mislim na ljubav pravu, sasavu i silnu,
vozio hiljadu milja
ko onaj ružni Francuz u prelepom filmu,
vukle me šine pod točak mašine
al' ona me spasila,
sve je druge ugasila.

Hej, sve to dodje na svoje
odavno pravila znam
samo tuge se broje
hej, opet tornjevi tuku na Svetog Luku
jesen je kriva, uvek me rasturi siva.

Jednom je prošla kraj mene
sa tipom kog sam znao
tama da se javim,
skrila je pogled na vreme
al' sasvim dovoljno za buz
u mojoj glavi,
bezvezno zdravo i klimanje glavom
i sve što već sleduje,
neka, lutko, u redu je.

Hej, sve to dodje na svoje
odavno pravila znam
samo tuge se broje
hej, opet tornjevi tuku na Svetog Luku
jesen je kriva, uvek me rasturi siva.

Jednom su palili lisce sa one lipe
dim je leteo do neba
na kom su, nema ih više, stari Nestorov, gos'n Čeda i jos jedan.

Ko nije drvo razumeo prvo
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio
i shvatice kad-tad
da ne zna sta je hlad.